Zdravo odrastanje: Važnost lica – izgleda

Komentari isključeni za Zdravo odrastanje: Važnost lica – izgleda 6

Nisu samo odrasli zainteresirani za izgled. Već i maloj djeci on može značiti nešto posve drugo.

Zamislite scenu gužve na nekom javnom mjestu kad, iznenada, jedan maleni, tanki glasić glasno upita: “Zašto ovaj muškarac nosi haljinu?”. Trenuci poput toga su česti i dok nama nude izvor nevjerojatne zabave, otkrivaju nam i kako djeca razmišljaju o izgledu.

Za lakše razumijevanje ovakvih nevinih pitanja potrebno je proći razvojni put kako djeca uče o izgledu. To počinje vrlo rano u životu već i samim pogledom na ljudsko lice. Bebe vrlo rano počinju raspoznavati lica. Čak sa dan-dva starosti mogu razlikovati majčino lice od lica stranca koji joj je sličan. Ovo svojstvo raspoznavanja i razlikovanja lica je urođeno, a razvoj neuroznanosti omogućio je doktorima da saznaju koji dio mozga je za to odgovoran.

Zanimljivo je da djeca već u dobi od dva do tri mjeseca mogu razlikovati izraze lica te jasno pokazivati da su im draža lijepa i nasmiješena lica. Oko devetog mjeseca starosti bebe počinju uočavati razlike između muškog i ženskog lica, iako uočavanje samog sebe dolazi tek kasnije. Tek je sa dvadeset mjeseci većina djece koja se gledaju u ogledalo svjesna da vidi samog sebe. To je doba koje se poklapa sa fazom kada neka djeca počinju upotrebljavati vlastito ime u frazama poput “Ivanova lopta”, “Ivanove cipele”…

Stvaranje identiteta (spolne razlike)

Otkrivanje spolnosti poklapa se s otkrivanjem sebe. Oko druge godine života većina djece je sposobna reći jesu li dječak ili djevojčica. Razjašnjavanje što to znači biti dječak ili djevojčica je sljedeći stupanj razvoja. Jedan od načina kako si to objašnjavaju je promatrajući izgled odraslih čime se dolazi do toga da već trogodišnjaci mogu, s obzirom na odjeću i dužinu kose, za većinu svojih vršnjaka odrediti jesu li dječak ili djevojčica. Na toj razini neka djeca već stvaraju čvrste stavove o “pravilnom” oblačenju s obzirom na spol. Na primjer, mogu odbiti obući nešto za što misle da se ne uklapa u njihovu sliku oblačenja vlastita spola. To je tako jer su do tada samo malo naučili o spolovima, no ne razumiju samu različitost spolova. U njihovim malim glavicama ako neki dječak nosi nešto što bi trebala nositi djevojčica, tada on može postati djevojčica. Djeca starija od tri godine često kategoriziraju izgled tako da bilo što, što se ne uklapa u njihovu sliku normalnog, može pobuditi velik interes. Zato su tada komentari poput “Zašto ova žena ima kosu na licu ?” jako uočljivi. U tom trenutku dijete je potpuno fascinirano izgledom te je ono što je do tada bila slika žene, u njegovoj glavici postalo upitno.

Neumjeren, pretjeran zahtjev

U situacijama kada djeca neprimjereno komentiraju izgled druge djece ili odraslih potrebno je s njima postupati vrlo osjećajno i taktički. Zbog toga je za djecu važno da vide različitosti te širok spektar pozitivnih osobina i djece i odraslih. U primjećivanju samog fizičkog izgleda djeca također brzo uče da je on odraslima vrlo važan. Poruke koje od nas dobivaju o svom izgledu pomoći će im ili odmoći u stvaranju mišljenja o samome sebi. Na žalost, neka djeca slušaju poruke koje rezultiraju lošim samopouzdanjem kada odrastu.

Dobar primjer kako komentari o izgledu utječu na djecu je komentar visine djeteta. Kada npr. kažemo: “Stvarno si narastao od prošloga puta” ili ” Kako si ti visok za svoje godine”, djeca primaju poruku da je biti visok ili nizak vrlo važno i uočljivo pa za neke od njih to kasnije bude izvor tjeskobe i nesigurnosti. Općepoznato je da u našem društvu niski ljudi mogu biti diskriminirani u nekim poslovima, a korijeni takvih podjela sežu još u djetinjstvo jer su odrasli dijelili djecu prema fizičkim osobinama. Djeca koja su bila viša od djece svojih godina češće su dobivala i više odgovornosti, tako da su i očekivanja odraslih naspram njih bila veća. Kod mnogih to može pomoći u građenju boljeg samopouzdanja, ali ako očekivanja odraslih nisu realna, to može prouzročiti probleme. U isto vrijeme djeca nižeg rasta ili manja za svoje godine mogu nepravedno biti smatrana djetinjastijima te im se ne pruža jednaka mogućnost za osamostaljivanjem pa im se ruši samopouzdanje.

Uz visinu, djeca su svjesna važnosti cjelokupnog fizičkog izgleda odraslima. Dok samo nekolicina odraslih govori o dječjim osobinama , većina ih govori o dijetama i skidanju težine, a to djeca čuju. Takve teme mogu ostaviti ozbiljne posljedice na njihove živote. Nutricionisti upozoravaju da djeca, posebice djevojčice, u nekim slučajevima čak i mlađe od pet godina, postaju opterećene debljinom toliko da odbijaju hranu. Ovo bi trebalo biti važno upozorenje nama odraslima da shvatimo kako djeca lako pokupe naše stavove.

Vrlo se jednostavno može odrediti kada dijete vidi sebe u ogledalu tako da razumije da je to stvarno on, a ne samo neko dijete preko puta. Pokus se može izvoditi s djecom starijom od osam mjeseci. Namažite crveni ruž na djetetov nos te ga postavite ispred ogledala. Ako rukom dodirne nos onda je shvatilo da je na njemu ta crvena točka, dakle doživljava sebe u ogledalu, a ako se koncentrira na crveni odraz u ogledalu, tada još nije svjesno sebe kroz svoj fizički izgled.

 

Izvor: roda.hr